Rođen sam u siromašnoj katoličkoj obitelji i život me od djetinjstava nije mazio. Majka je bolovala od neizlječive bolesti kada sam imao 8 godina, a otac je bio alkoholičar. Rano sam se oženio u 19-oj godini , i u tom braku živim i dan danas. Po zanimanju sam građevinski ing. I radio sam u jednoj Osječkoj velikoj tvrtki kao šef održavanja. Dobra palača dobro radno mjesto i polako sam Boga počeo stavljati sve više sa strane. Uvijek je bio tu negdje blizu ali jako rijetko u mom srcu. Trajalo je to prilično dugo sve do jednog dana dok nije došla privatizacija i pomela me. Sada znam da je to bilo neminovno jer trebalo ja mene grješnika spustiti tamo gdje mi je mjesto. Ostao sam bez posla, bez nade i u srcu bez Boga. Razbolio sam se . Četiri godine mi je izbrisano pamćenje, ama baš ništa se ne sjećam iz tog djela. Liječili me doktori, pio razne lijekove i hvala im na tome. Ali ja sam postao čovjek biljka, kada su mi rekli da jedem jeo sam kad su mi rekli da spavam spavao sam. Ništa to nije bilo po mojoj volji. Jednog dana nešto u meni je reklo “OTKINI PO MALO OD LJEKOVA KOJE PIJEŠ“. I poslušao sam unutarnji glas, koji mi je to rekao. Tako je počelo moje ozdravljenje, polako ali svakim danom sam MOLIO i manje pio lijekova. Nakon godinu dana nisam više imao lijekove ali sam imao otvoreno srce za Duha Svetoga za Isusa Krista i za Boga Svemogućeg. Bog mi je pružio još jednu šansu, koju nemam pravo prokockati. Zato Hvalim i Slavim Gospodina Boga našega.
Djuro Božičević
uljubavizakrista.blogspot.com
